Ubili su Godoa iz zasjede

—

in , ,

Zbirkom poezije “Ubili su Godoa iz zasjede” koju je objavio 2015. godine, potvrdio je da je pjesnik koji ne samo da ima šta reći, već umije to i učiniti, onako kako to čine istinski umjetnici – neumoljivo, precizno, uznemirujuće. Knjiga „Ubili su Godoa iz zasjede“ predstavlja iskren i dubok zasjek pjesnika u vlastitu dušu i stvarnost koja nas obilježava i nije od onih knjiga  koje pročitate i odložite ih na policu. To je zbirka kojoj će se ozbiljan čitalac vraćati nebrojeno puta.

Knjiga „Ubili su Godoa iz zasjede“ nije od onih koje pročitate i odložite ih na policu da tamo muklo i bespotrebno zauzimaju prostor. To je zbirka kojoj će se ozbiljan čitatelj vraćati nebrojeno puta, svaki put raskriljujući po jedan značenjski veo sa nje. Onaj ko dođe do posljednjeg vela, ukoliko se desi takvo što, i sam će imati pravo da se nazove pjesnikom. Mršićeva poezija skoro da uplaši svoga čitatelja, jer je ona i rječju i sadržinom i slutnjama dijametralna onome što se u ovdašnjoj književnosti već dugo podmeće pod poeziju. Mršić se ne ispovijeda, on ne postavlja graničnike svijeta niti sebe uspostavlja kao mjeru tog svijeta, ponajmanje emituje pouke i poruke. On traga za vlastitim izlazom iz lavirinta nametnutih mitova i ideoloških konstrukata. Taj put nije lagan, jer ga pjesnik započinje kao biće haosa i gorčine, potom se transformirajući u biće sanjarije i dokončavajući u biću ljubavi, jedinom koje može stići do izlaza iz lavirinta. A na tom izlazu stoji ogledalo u kojem se čovjek miri sa samim sobom.

~Elis Bektaš
Odlomak iz knjige

Intervju o knjizi

Predstavljanje knjige

Izbor pesama

beskrajni plavi krug i u njemu zvezda

svjetlosti žedne oči morskih zvijezda
uprte ka površini
možda je noć

*

plameni golubovi osvjetljavaju zidove
noć već prozuklu u potonuću
na usijanom crnilu svoj lik ne mogu prepoznati
samom sebi spomenik
anatemu dana ćutim
kao nikom potrebno odricanje
muk se kao beton oblaže u armirani nesklad
rđa sa adresom trg viljema šekspira

gledam u tu gustu vodu crnju od ponoći
pritoke se ne mogu dokazati
i uvijek krhotine svjetlosti
već otiču iz drugih snova
put amnestične providnosti
koja raskopava kraste sa zidova
okrenutih ka tuđim snovima
lavirint je ovo spetljanih i sraslih
linija razgraničenja između jest i nije
to nije adresa to je mozak

u njemu se kote i nadolaze sa svitanjem
komadi stvarnosti koji će postati slike
konkretni život
to je ono što nije moje
a dijelim ga sa svima
i jutros i sutra na trgu viljema šekspira
recimo da me nema
ili da sam zatvor vjetrova
koji sve ovo ipak neće oduvati

*

trideset godina starosti 
odškrinuta vrata ludosti

soba se razlaže na pažljivo ukrašeni 
cvjetni pejzaž poslije parastosa
na zidovima mrtvi žive uramljeni
i jedan portret mi se osmjehuje 
dok napolju neko razgrće snijeg
čujem i glasove drugih ukućana
i cvrkut ptice zaglavljene u ključaonici
a onda tačno u podne poslužena kafa 
miriše na nedjelju u našoj staroj kući
ja sam zaboravio ko je prvi otišao 
ostavljajući vijekove da se zbrajaju
i talože u moja memljiva sjećanja
kao kamenac u bubregu

trideset godina starosti kao zamašćen tanjir
prepun zaravnjene praznine bez sjaja

*

neprospavana noć ostavlja tragove
na ogledalu
skoro geometrijski pravilne
i nalik na rešetku

svaka ekstaza
i svaka agonija
prije ili kasnije završe
u nekoj od grana matematike 
još samo želje
uspijevaju oduprijeti se

uskoro će ti trideseta
kaži
još uvijek želiš
posjetiti kubu

~Elis Bektaš

*

Buy Book

To get your copy contact the author.

genezism9@gmail.com 
+ TEL PLACEHOLDER

[contact-form-7 id=”624″ title=”Contact form 1″]

Popular Categories